/1 U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bi jaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu št o postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjer uju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božj a: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od v olje muževlje, nego - od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesm o slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine . Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost n a milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji j e u krilu Očevu, on ga obznani. A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koj i su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnit e put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija." A neki izaslanici bijahu farizeji. Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš k ad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji kog a vi ne poznate - onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odrije šiti remenje na obući." To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!" "Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu." I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba sila zi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom k rstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koj i krsti Duhom Svetim.' I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji." Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: "Evo Jaganjc a Božjega!" Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoš e za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: "Št o tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" - što znači: "Učitelju - gdje stanuješ?" Reče im: "Dođite i vidjet ćete." Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isuso m, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: "Našli sm o Mesiju!" - što znači "Krist - Pomazanik". Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: "Ti si Šimun , sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!" - što znači "Petar - Stijena". Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: "Pođi za mnom!" Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova. Filip nađe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta." Reče mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Kaže mu Filip: "Dođi i vidi." Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za n jega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isu s: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom." Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kra lj si Izraelov!" Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod sm okvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!" I nadoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvore no nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega."

/2 Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondj e Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: "Vina nemaju. " Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije doš ao moj čas!" Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!" A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I na pune ih do vrha. Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola ." Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada." Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i ob javi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana. Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzale m. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenja če gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedn o s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne čin ite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me r evnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenj e možeš pokazati da to smiješ činiti?" Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići." Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?" No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici d a je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povj erovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobr o poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

/3 Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Ž idov. On dođe Isusu obnoć i reče mu: "Rabbi, znamo da si od Bo ga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime." Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne r odi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star ? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?" Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođ eno, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odo zgor.' Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle do lazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha." Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?" Odgovori mu Isus: "Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjero vati kad vam budem govorio nebesko? Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Si n Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima b iti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vje čni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, ve ć je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljud i su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodan o da su djela njegova u Bogu učinjena." Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku ze mlju. Tu je boravio s njima i krstio. A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bija še mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. Jer Ivan još nije bio bačen u tamnicu. Između Ivanovih učenika i nekog Židova nastade tako prep irka o čišćenju. Dođoše Ivanu i rekoše mu: "Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio - on eno krsti i svi hr le k njemu." Ivan odgovori: "Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu ni je dano s neba. Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, n ego poslan sam pred njim.' Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja r adost upravo ispunila. On treba da raste, a ja da se umanjujem. Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju: što je vidio i čuo - za to svjedoči, a svjedočanstva nje gova nitko ne prima. Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog ist init. Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjer uje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."

/4 Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan - iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici - ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju. Morao je proći kroza Samariju. Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sj edio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus : "Daj mi piti!" Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvati o, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožed njeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednje ti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ov amo." Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro s i rekla: 'Nemam muža!' Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš ni je ti muž. To si po istini rekla." Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se ne ćete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo on ome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatel ji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini tre ba da se klanjaju." Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Po mazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: "Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam p očinila. Da to nije Krist?" Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poz najete." Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jest i?" Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle , kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zb og riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da o stane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove rije či pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga ka zivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta." Nakon dva dana ode odande u Galileju. Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo pri miše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i o ni bili uzišli na blagdan. Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvo rio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna s ina u Kafarnaumu. Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro. Nato mu Isus reče: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!" Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi dok mi n e umre dijete." Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova čovjek ri ječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješ ću da mu sin živi. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica." Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov. Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

/5 Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeru zalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje s e hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:čekali su da izbije voda.. Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremen a u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti. Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?" Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene s iđe." Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Tog a dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!" On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svo ju postelju i hodi!'" Upitaše ga dakle: "Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ' Uzmi i hodi?'" No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Eto, ozdrav io si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!" Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je o zdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi s ubotom. Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja ra dim." Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogo m. Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne mo že sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Poka zat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla." "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeru je onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz s mrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad ć e mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u gr obovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla ." "Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije i stinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedo ste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene - da me posl ao Otac. Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti s te glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete on omu kojega on posla. Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vj ečni. I ona svjedoče za mene, a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. Slave od ljudi ne tražim, ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od dr ugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojs ije u koga se uzdate. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjero vali: ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim rij ečima vjerujete?"

/6 Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberi jadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicim a. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k nje mu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: "Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trav e na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preos tale ulomke da ništa ne propadne!" Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!" Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti , povuče se ponovno u goru, posve sam. Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru, uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnau m. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se, a on će njima: "Ja sam! Ne bojte se!" Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe n a obali kamo su se zaputili. Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi d a ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učen icima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjest a gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovi h učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Učitelju, kad si ovamo došao?" Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opeč ati." Rekoše mu dakle: "Što nam je činiti da bismo radili djel a Božja?" Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao." Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa d a ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano : Nahrani ih kruhom nebeskim." Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsi je dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život s vijetu." Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, ne će ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju ono ga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih ko je mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruj e u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan." Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba." Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo l i mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'" Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko go d čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on j e vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni . Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od o voga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život sv ijeta." Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne j edete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječn i; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoš e očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke." To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu. Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Ri ječi koje sam vam govorio duh su i život su." "A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k m eni ako mu nije dano od Oca." Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji." Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabra o? A ipak, jedan je od vas đavao." Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.

/7 Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Ju deju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. Rekoše mu stoga njegova braća: "Otiđi odavle i pođi u J udeju da i tvoji učenici vide djela što činiš. Ta tko želi biti javno poznat, ne čini ništa u tajnosti . Ako već činiš sve to, očituj se svijetu." Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega. Reče im nato Isus: "Moje vrijeme još nije došlo, a za v as je vrijeme svagda pogodno. Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedoči m protiv njega: da su mu djela opaka. Vi samo uziđite na blagdan. Ja još ne uzlazim na ovaj b lagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo." To im reče i ostade u Galileji. Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno. A Židovi su ga tražili o blagdanu pitajući : "Gdje je o naj?" I među mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorah u: "Dobar je!" Drugi pak: "Ne, nego zavodi narod." Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Židova. Usred blagdana uziđe Isus u Hram i stade naučavati. Židovi se u čudu pitahu: "Kako ovaj znade Pisma, a nije učio?" Nato im Isus odvrati: "Moj nauk nije moj, nego onoga ko ji me posla. Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim. Tko sam od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži s lavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti. Nije li vam Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne v rši Zakona." "Zašto tražite da me ubijete?" Odgovori mnoštvo: "Zloduha imaš! Tko traži da te ubije? " Uzvrati im Isus: "Jedno djelo učinih i svi se čudite. Mojsije vam dade obrezanje - ne, ono i nije od Mojsija, nego od otaca - i vi u subotu obrezujete čovjeka. Ako čovjek može primiti obrezanje u subotu da se ne pre krši Mojsijev zakon, zašto se ljutite na mene što sam svega čovjeka ozdravio u subotu? Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!" Rekoše tada neki Jeruzalemci: "Nije li to onaj koga traž e da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nis u možda i glavari doista upoznali da je on Krist? Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko n eće znati odakle je!" Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: "Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao." Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas. A mnogi iz mnoštva povjerovaše u nj te govorahu: "Zar ć e Krist, kada dođe, činiti više znamenja nego što ih ovaj učini?" Dočuli farizeji da se to u mnoštvu o njemu šapće. Stoga glavari svećenički i farizeji poslaše stražare da ga uhvate. Tada Isus reče: "Još sam malo vremena s vama i odlazim o nomu koji me posla. Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne može te doći." Rekoše nato Židovi među sobom: "Kamo to ovaj kani da ga mi nećemo naći? Da ne kani poći raseljenima među Grcima i naučavati Grke? Što li znači besjeda koju reče: 'Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći'?" U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: " Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'" To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen. Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok." Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?" Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke. Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima , a ovi im rekoše: "Zašto ga ne dovedoste?" Stražari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio." Nato će im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!" Kaže im Nikodem - onaj koji ono prije dođe k Isusu, a b ijaše jedan od njih: "Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i n e dozna što čini?" Odgovoriše mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa će š vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok." I otiđoše svaki svojoj kući.

/8 A Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom prel jubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što t i na to kažeš?" To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče i m: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, po čevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te n itko ne osudi?" Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti." Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svije ta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedočiš sam za sebe: svje dočanstvo tvoje nije istinito!" Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjed očanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni od akle dolazim ni kamo idem. Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac. Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice ist inito. Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac." Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Ni ti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga po znavali." Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hram u. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas. Reče im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći." Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?" A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Ui stinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim." Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus: "Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu." Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo." Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega. Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi." Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada n ismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'" Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god č ini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubi jete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca." Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govori o istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo ro dili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog." Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste me ne jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla. Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri s lušati moju riječ. Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca sv oga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, za što mi ne vjerujete? Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate j er niste od Boga." Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samar ijanac i da imaš zloduha?" Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete. No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi. Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neć e vidjeti smrti dovijeka." Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrt i dovijeka.' Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?" Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga n e znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vi dje i obradova se." Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?" Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli A braham posta, Ja jesam!" Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri t e iziđe iz Hrama.

/9 Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješ i, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelj i, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja." "Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta." To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" - što z nači "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govor ili su: "Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?" Jedni su govorili: "On je." Drugi opet: "Nije, nego mu je sličan." On je sam tvrdio: "Da, ja sam!" Nato ga upitaše: "Kako su ti se otvorile oči?" On odgovori: "Čovjek koji se zove Isus načini kal, prema za mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progled ah." Rekoše mu: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam." Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, b ijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: "Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim." Nato neki između farizeja rekoše: "Nije taj čovjek od Bo ga: ne pazi na subotu." Drugi su pak govorili: "A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?" I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: "A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!" On odgovori: "Prorok je!" Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je pr ogledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: "Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da s e slijep rodio? Kako sada vidi?" Njegovi roditelji odvrate: "Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio o či, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!" Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koj i njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: "Punoljetan je, nje ga pitajte!" Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: "Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!" Nato im on odgovori: "Je li grešnik, ja ne znam. Jedno z nam: slijep sam bio, a sada vidim." Rekoše mu opet: "Što ti učini? Kako ti otvori oči?" Odgovori im: "Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što ope t hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?" Nato ga oni izgrdiše i rekoše: "Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je." Odgovori im čovjek: "Pa to i jest čudnovato da vi ne zn ate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobo jazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa". Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?" i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: " Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?" On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u nje ga?" Reče mu Isus: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s to bom!" A on reče: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: "Radi suda dođoh na ovaj svijet: da pro gledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!" Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upi taju: "Zar smo i mi slijepi?" Isus im odgovori: "Da ste slijepi, ne biste imali grijeh a. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje."

/10 "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za nji m jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđ inčeva glasa ne poznaju." Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htj ede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit ć e i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja d ođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju." "Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad v idi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje , kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga o pet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svo ga." Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi. Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?" Drugi su govorili: "Nisu to riječi opsjednuta. Zar zlod uh može slijepima oči otvoriti?" Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ćeš nam dušu d ržati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!" Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene. Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo." Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?" Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujem o, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš." Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rek oh: bogovi ste! Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet mo žete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!' Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjer ujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu." Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu i z ruku. I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne uči ni nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome." Mnogi ondje povjerovaše u njega.

/11 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na s lavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju! " Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko d anju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu ." To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava , no idem probuditi ga." Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da gov ori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i m i da umremo s njime!" Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri da na u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest sta dija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je M arija ostala u kući. Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti." Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene v jeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. V jeruješ li ovo?" Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj kr išom: "Učitelj je ovdje i zove te." A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na m jestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda , baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umr o." Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiš e, potresen u duhu i uzbuđen upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodin e, dođi i pogledaj!" I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu ot vorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?" Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to peći na, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova s estra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?" Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, h vala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog naz očnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!" Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješ e što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Gov orili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!" A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - r eče im: "Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one go dine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Bo žje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju. Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima. Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoš e prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: " Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?" A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako t ko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.

/12 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar b ijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomas ti. Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, o naj koji ga je imao izdati: "Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i raz dala siromasima?" To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, n ego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju sta vljalo. Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek." Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrt vih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u I susa. Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo d a Isus dolazi u Jeruzalem, uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: "Hosa na! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov." A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć n a mladetu magaričinu! To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Is us bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše. Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome. Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje. Farizeji nato rekoše među sobom: "Vidite da ništa ne po stižete. Eno, svijet ode za njim!" A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole : "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i ka žu Isusu. Isus im odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovj ečji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na z emlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj živ ot na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja , ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Ota c." i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslav io sam i opet ću proslaviti!" Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrm jelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." "Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta b iti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi ." To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona čuli da Kri st ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut ? Tko je taj Sin Čovječji?" Isus im nato reče: "Još je malo vremena svjetlost među v ama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna k amo ide. Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sino vi svjetlosti!" To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih. Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zb orio. Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge. Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božj e. A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, n ego u onoga koji me posla; i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim . Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suc a: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan. Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakl e zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."

/13 Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao nje gov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijet u, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati nog e i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali s hvatit ćeš poslije." Reče mu Petar: "Nećeš mi prati nogu nikada!" Isus mu od vrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." Nato će mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, n ego i ruke i glavu!" Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere n ego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!" Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi čisti." Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer t o i jesam! Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, tr eba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učin ih." Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!" "Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali - n eka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže." "Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se d ogodi vjerujete da Ja jesam. Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šal jem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao." Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedoči: "Zaista, za ista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!" Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to go vori. A jedan od njegovih učenika - onaj kojega je Isus ljubi o - bijaše za stolom Isusu do krila. Šimun Petar dade mu znak i reče: "Pitaj tko je taj o ko me govori." Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: "Gospodine, tko je taj?" Isus odgovori: "Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj." Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi Šimuna Iškariotsk oga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona. Nato mu Isus reče: "Što činiš, učini brzo! " Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao . Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je I sus rekao: "Kupi što nam treba za blagdan!" - ili neka poda nešto siromasima. On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć. Pošto Juda iziđe, reče Isus: "Sada je proslavljen Sin Čo vječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao št o rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što s am ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete ima li ljubavi jedni za druge." Kaže mu Šimun Petar: "Gospodine, kamo to odlaziš?" Isus mu odgovori: "Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš pos lije." Nato će mu Petar: "Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!" Odgovori Isus: "Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš."

/14 "Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u m ene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih va m rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put." Reče mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako o nda možemo put znati?" Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga." Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam j e!" Nato će mu Isus: "Filipe, toliko sam vremena s vama i j oš me ne poznaš?" "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaž i nam Oca'? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koj e vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, z bog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću." "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja d a bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vid i i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vi djeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u men i i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko m ene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati ." Kaže mu Juda, ne Iškariotski: "Gospodine, kako to da će š se očitovati nama, a ne svijetu?" Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju sl ušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraćam se k vama.' Kad b iste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjeruj ete kad se dogodi. Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde!"

/15 "Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svak u koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donije ti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. T akve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici. Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; os tanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj lju bavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam j a vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njeg ov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaište te u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge." "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no bu dući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svij et mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: 'Nije sluga veći od s voga gospodara.' Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ ču vali, da vašu će čuvati. A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla. Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeh a; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh. Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega. Da nisam učinio među njima djela kojih nitko drugi ne či ni, ne bi imali grijeha; a sada vidješe pa ipak zamrziše i mene i Oca mojega. No neka se ispuni riječ napisana u njihovu Zakonu: Mrze me nizašto. A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh I stine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.

/16 To sam vam govorio da se ne sablaznite. Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene. Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao." "S početka vam ne rekoh ovo jer bijah s vama. A sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas n e pita: 'Kamo ideš?' Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kaza h. No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: grijeh je što ne vjeruju u mene; pravednost - što odlazim k Ocu i više me ne vidite; a osuda - što je knez ovoga svijeta osuđen. Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu ist inu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će v am ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navje šćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojeg a uzima i - navješćivat će vama." "Malo, i više me nećete vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti." Nato se neki od učenika zapitkivahu: "Što je to što nam kaže: 'Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti' i 'Odlazim Ocu'?" Govorahu dakle: "Što je to što kaže 'Malo'? Ne znamo št o govori." Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reče: "Pitate se među sobom o tome što kazah: 'Malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti'? Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u ra dost. Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali k ad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svi jet. Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vi djeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. U onaj me dan nećete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćet e da radost vaša bude potpuna!" "To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno navješćivati Oca. U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas. Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjeroval i da sam ja od Boga izišao. Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svij et i odlazim Ocu." Kažu mu učenici: "Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvon s e poredbom ne služiš. Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga." Odgovori im Isus: "Sada vjerujete? Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom. To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!"

/17 To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: " Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istins kog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi d ao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiš e i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje s i mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u n jima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i m i. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, nj ih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti , da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puni nu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nis u od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u s vijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu ri ječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, n eka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedn o kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da s vijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da l jubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima."

/18 To rekavši, zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Is us tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?" Odgovore mu: "Isusa Nazarećanina." Reče im Isus: "Ja sa m!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: "Koga tražite?" Oni odgovore: "I susa Nazarećanina." Isus odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene traž ite, pustite ove da odu" - da se ispuni riječ koju reče: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao." A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari sl ugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?" Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa t e ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velik oga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: "Bolje da jedan čovjek u mre za narod." Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećen ika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znana c velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od u čenika toga čovjeka?" On odvrati: "Nisam!" A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o n jegovu nauku. Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Is usa govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?" Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je kri vo! Ako li pravo, zašto me udaraš?" Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku. Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: "Da nisi i ti od njegovih učenika?" On zanijeka: "Nisam!" Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga k omu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?" I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosi te protiv ovoga čovjeka?" Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga pr edali tebi." Reče im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom z akonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" - da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu j e smrću umrijeti. Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "T i li si židovski kralj?" Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne b udem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim z a istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." Reče mu Pilat: "Što je istina?" Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: "Ja ne na lazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?" Povikaše nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bij aše razbojnik.

/19 Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice." Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: "Evo čovjeka!" I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!" Kaže im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice." Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mo ra umrijeti jer se pravio Sinom Božjim." Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?" Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti d a ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi." Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se ca ru." Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Pločnik, hebrejski Gabata - a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure - i ka že Židovima: "Evo kralja vašega!" Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari svećenički: "Mi ne mamo kralja osim cara!" Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazarećanin, kralj židovski." Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Is us bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčk i. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: "Nemoj pisati: 'K ralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'" Pilat odgovori: "Što napisah, napisah!" Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju ha ljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za n ju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se h aljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako. Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra n jegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubi o, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi. Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam." A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izop ovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glav u, preda duh. Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu s ubotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugom u koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiš e mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah po teče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se ko st neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli . Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u st rahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isuso vo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu no ću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomir isima, kako je u Židova običaj za ukop. A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše bli zu, polože Isusa.

/20 Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Mar ija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, koj ega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga s taviše." Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na g rob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u gro b. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane o d mrtvih. Potom se učenici vratiše kući. A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini k ako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: "Ženo, što plačeš?" Odgovori im: "Uzeše Go spodina mojega i ne znam gdje ga staviše." Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali ni je znala da je to Isus. Kaže joj Isus: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si g a stavio i ja ću ga uzeti." Kaže joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te će mu hebrejs ki: "Rabbuni!" - što znači: "Učitelju!" Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđ oh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu sv omu i Bogu vašemu." Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: "Vidje la sam Gospodina i on mi je to rekao." I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im : "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posl a Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetog a. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadrži te, zadržani su im." Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bija še s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospod ina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerova ti." I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "M ir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! P rinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Bla ženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga zname nja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božj i, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

/21 Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiber ijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natana el iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nis u znali da je to Isus. Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgov oriše mu: "Nemamo." A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gos podin je!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom je r ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu v elikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu . Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, l jubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: " Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalo sti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine , ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!" "Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se op asivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opa sivati i voditi kamo nećeš." A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: "Idi za mnom!" Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojeg a je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: " Gospodine, tko će te to izdati?" Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: "Gospodine, a što s ovim? " Odgovori mu Isus: "Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!" Stoga se pronese među braćom glas da onaj učenik neće u mrijeti. No Isus mu nije rekao: "Neće umrijeti", nego: "Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?" Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo. A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve red om popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.